Svesno je ušao u zadimljeni klub s namerom da pokupi neku klinku, plati joj par pića, provoza je svojim novim Audijem A-3 i odvede u svoj luksuzni stan u centru grada, u elitnoj “Pupinovoj palati” koji mu je bukvalno “poklonjen” za samo 200 hiljada evra.
Šta je to za njega, fudbalera u usponu, koga čekaju bar još dva jaka ugovora u karijeri. Ova povreda primicača koju je zadobio pre desetak dana na derbiju protiv Krakovije mu je baš dobro došla kao izgovor da dođe na par dana u svoj grad, kobajagi na konsultacije sa svojim doktorom. Kao da nije i sam znao terapiju, petnaestodenevno mirovanje i potom postepeno uvođenje vežbi za noge i lagano trčkaranje. Neće igrati jedno mesec dana najmanje. Ko ga jebe, glavno da plata ide, a Poljaci plaćaju sasvim solidno. Ako mu menadžer odradi prelazak u neku bolju ligu na kraju sezone biće para i više. Ako se i izjalovi, neće se puno buniti. Još je dosta sezona, klubova i liga je pred njim…
…U maniru iskusnog šmekera bacio je ključeve od kola na šank, naručio dupli viski sa jednom kockicom leda (što mrzi kad mu razvodnjavaju omiljeno piće !) i lagano se na petama okrenuo dupetom na pult, sporo se naslonivši na njega. Imao je talenat za orijentaciju i nimalo slučajno je izabrao baš to mesto na šanku. Odatle je imao sjajnu poziciju i izvrstan pregled “novootvorenog” kluba. Iz zvučnika su brundali najnoviji hitovi, mahom puštani kroz “autotjun”, naučio je da se to kreveljenje tako zove. Nije mario za tu muziku, bio je više naložen na narodnjake i to one stare, prave kafanske, ali je znao da curice vole ovu modernu muziku sa tupavim, direktnim tekstovima i splavove i klubove na kojima se puštaju te gluposti ili čak i dolaze tzv. zvezde koje otvaraju usta na plejbek, a masa nadrogirana i pijana spremna na svakojake gluposti bez ikakvih kočnica. To mu je i trebalo večeras, neka “cupi” da ga malo opusti i pomogne da ga prođe bol u “primicaču”. Nasmeja se sam sebi na tu opasku i srknu viskić.
Nespretno je cupkao odvojen metar od šanka od kojeg su ga odvojila dvojica sa debelim vratovima i još debljim kajlama, ušavši mu nesportski u duel, a on dobro procenivši situaciju brzo odusta od istog i pomeri se u stranu. Taj nenajavljeni “ekscešćič” mu je samo pomogao da ubrza odluku da potraži neko “mače” koje će mu ublažiti trenutnu dosadu. Par curica je donekle ispunjavalo njegove (visoke) kriterijume, ali još uvek nije bio sasvim zadovoljan ponudom. Zato se okrenuo za 180 stepeni i pomerio par koraka udesno da bi lakše mogao od barmena da naruči “još jednom isto”. Čekajući onu kockicu leda u alkoholu osetio je nečiji pogled sa suprotne strane od one na koju se okrenuo. Sačekao je još trenutak da bude siguran i tek onda je oči usmerio u tom pravcu. A tamo…
…Tamo ga je čekala premija. Metar i osamdeset, možda i santimetar-dva više, crna ravna kosa, polu duga, savršen nos, biserni zubi, usta sa malo silikona… Polusekundni skriveni pogled na dole poslao mu je informaciju da su noge duge, minić kratak, struk tanak, a grudi male i čvrste…U sebi je zastenjao od zadovoljstva.
Preduhitrila ga je rečima : “ Ti si…onaj fudbaler ? Nije da pratim fudbal, rekao mi je to ortakinjin dečko, onaj veliki dobri meda tamo, vidiš?”. I pokaza netaktično prstom u tom pravcu. I nasmeja se malo na silu, ali opet nekako dražesno. Pomisli u sebi : “ Nije baš prepametna, ali ko ga jebe, neću je ženiti”. Opet se oduševi sopstvenom opaskom, samo što ovaj put poče da se i smeje poluglasno.
- A ti si ? Šta piješ ?
- Tea, to ti je skraćeno od Teodora, znaš ? A pijem, pa ne znam…A šta ti piješ ?
- “Dečko”, okrenu se ka šanku i uzviknu : “Daj, još dva puta isto”!
I još dva puta, i još dva puta…I još dva puta isto. Usput su pričali ni o čemu, uglavnom se dovikivali zbog preglasne muzike. Znao je o njoj isto što i pre par viskija, ništa. Ali, nije mario puno za to, što manje zna- tim bolje. Već je ju uspeo prepipati po celom telu, već posle treće ture se nije branila, čak je i prihvatila igru. Iznenadila ga je uvalivši mu jezik u usta u pola rečenice. Znao je da će biti jebena. Da se ne lažemo, znala je to i ona još onda kad mu je prišla.
- A čime se ti ono baviš, nisi mi rekla.
Na to se ona sasvim pripije uz njega, još jednom ga sočno poljubi i mazno reče : “ Ja sam ti top manekenka u Milanu, sinoć sam doputovala, baš smo završili neke silne revije”.
I u tom trenutku dok mu je gurala jezik u usta, snažno mu se zakašlja u lice, toliko da su mu neke kapljice njene pljuvačke upale i u nos i u oko.
- “Izvini, nešto sam prehlađena već par dana, nije mi baš dobro”…
Leave a Reply