piše : Nenad Baraković
Ja sam duhovit čovek. U mom društvu se stalno smeju, šale i šta god da kažem oni puknu od smeha. Ne razumem baš uvek zašto se smeju kada pričam, ali to je sigurno zato što sam zabavan.
Smišljaju mi često nove nadimke. Neki su i bezobrazni, ali su mi baš smešni. Uvek sam imao smešne nadimke. Prvi je bio Mile Kurton.
Moj najbolji prijatelj mi je dao kondom i rekao da je to balon. Ja sam ga naduvao, na njemu nacrtao srce i poklonio svojoj simpatiji. Ona mi je udarila šamar, a moj razred se i tada smejao. Nisam bio ljut, jer mi je to ipak uradio najbolji prijatelj.
Ja sam jako pametan čovek. Čitam knjige, gledam dokumentarce na Ju Tjubu, slušam dobru muziku, protiv sistema sam i to. Neko ti je rekao da sam glup? Nisam. To je laž. Jako sam pametan.
Evo, skoro sam odgledao dokumentarac o tome kako je planeta Zemlja zapravo ravna ploča na džinovskoj kornjači. Kako mi to ranije nije palo na pamet? Pa naravno da je ravna. Da je okrugla svi bi padali od gore prema dole i nestajali bi u beskrajni svemir. A znaš li ti koliki je svemir? Stalno razmišljam o tome. Zbog toga sam jednom završio kod doktora, rekao mi je da treba da nađem posao i devojku. A dugo nisam imao devojku. Moj najbolji prijatelj kaže da sam zagoreo. Ne znam šta to znači. Kaže ”Mile, ti kada bi se popeo na neku devojku čovek koji bi uspeo da te skine sa nje postao bi kralj Engleske. Kakav mač u kamenu.”
Ni to baš ne razumem, a i ne zanima me jer se bavim pametnijim stvarima za čovečanstvo. Znaš li da je sletanje na Mesec zapravo laž? I to ću ti jednom ispričati.
Takođe sam neustrašiv čovek. Ničega se ne bojim. Evo, pre par godina me je moj najbolji prijatelj ubacio u auto i pretio pištoljem. Naslonio ga mi je na glavu i derao se. Posle je skinuo masku i rekao da se šali.
Da, takav je on. Dok se ja bavim ozbiljnim stvarima on se šali.
Od tada mi srce stalno ubrzano lupa, dlanovi mi se znoje, bojim se da izađem na ulicu, bojim se aviona, bojim se da ću poludeti, bojim se bolesti, bojim se da ću početi da vrištim na ulici, bojim se ljudi, bojim se liftova, žena, bojim se da se istuširam ali sam i dalje jako hrabar čovek.
Mislim da sam jako dobar. Moji drugari su jedne noći došli kod mene dok sam istraživao na internetu o bolestima. Bili su jako pijani, a ja sam bio duhovit i opet su se jako smejali i udarali me. Primetio sam kako moj najbolji prijatelj krade moje pare sa stola, ali mu nisam rekao. Zato što sam dobar čovek, a njemu sigurno trebaju više nego meni. Nisu bitne pare, to su izmislile banka kako bi nas svađali. A ja sa najboljim prijateljem neću da se svađam. Nije lepo.
Jednom sam našao i devojku. Bila je jako lepa. Zaljubio sam se čim sam je video. I ona u mene. Toliko me je volela da se ljubila sa svim mojim drugarima. A jednom sam video da sa mojim najboljim drugarom, radi ono… Znaš, sramota me je da kažem šta, ako me razumeš.
Nisam bio ljut. Nastavili smo našu vezu sve dok me nije ostavila. Bio sam jako tužan i plakao sam.
A onda mi je moj najbolji prijatelj dao neku tečnost sa špricem i rekao da će mi od toga biti bolje. I zaista mi je postalo mnogo dobro. Prodao sam sve što sam imao samo da bi mi bilo dobro. Ostao sam bez kompjutera prvo. Onda sam prodavao nameštaj, a na kraju i stan. Puno bih se tresao kada nije bilo te tečnosti, ali nisam imao para da je kupim jer sam završio na ulici.
Znaš, prodao sam stan i uplatio sve pare na jednu utakmicu. Kažu ”Dojave 100 posto”, ali se čovek izgleda prevario. Nije bilo 100 posto. Pare su precenjene u današnje vreme.
Sada spavam ispod mosta, a moj najbolji prijatelj nekada dođe pa se zajedno smejemo kao nekada. I dalje sam mu duhovit i smešan. Doneo mi je i neki duks, da mi ne bude zima. I dalje me voli. Volim i ja njega.
Nedostaje mi moj kompjuter i internet da mogu da gledam dokumentarce. Čuo sam od jednog glupana koji isto spava ispod mosta da vanzemaljci vladaju zemaljskom kuglom. Pa on ne zna da je Zemlja ravna ploča. Neznalica.
Ja sam duhovit čovek. U mom društvu se smeju i moji novi drugari ispod mosta. Stalno se šalimo i šta god da kažem oni puknu od smeha. Ja sam dobar čovek.
prvobitno objavljeno na portalu Kultura381
Leave a Reply