piše: Rea Sartori
Život i naš odnos prema njemu, kao i prema ostalim bićima koja žive kraj nas, postao je otudjen, usamljen, sirov i surov. Oduzet mu je bitan sastojak; stvarnost, dan i noć, godišnja doba, komunikacija, interakcija. Rat, beda koja neminovno nastupa posle njega, pogotovo kad je sve to spojeno s mržnjom koja teško jenjava jer je posledica gradjanskog rata koji se nama dogodio, učinio nas je tužnima, poniznima, onima koji radije idu linijom manjeg otpora. Mnogo je nada ovog naroda bilo iznevereno i u kasnijim pokušajima da se nešto promeni, poput Petog oktobra, poput raznih dugogodišnjih odricanja zarad pomenute nade u bolje sutra. Bolje sutra nikad ne dolazi jer imamo samo ovo danas, a ono je bilo i biće, još ko zna koliko, beznadežno.
Promenilo se mnogo toga suštinskog. Hteli smo kapitalizam, nezadovoljni „ ne znam čime“, ušli u gadan period beskrajne tranzicije ka istom, dopustili smo da i ono što je bilo dobro netragom nestane. Opljačkani smo još za vreme rata. Pljačkanje se nastavilo samo sve žešćim intenzitetom nakon što su neki „lideri“ preuzeli sve u svoje ruke „za dobrobit naroda“. Smenjuju se stalno isti likovi, iz iste garniture nezajažljivih, potkupljivih, prodanih, kriminalnim dosijeima ovenčanih. Kao da nema novih nada, čistih ljudi, poštenih namera, a još je manje znanja, umeća ili dobre volje.
Novi Svetski Poredak je duboko zašao u sve segmente naše svakodnevice jer smo mu se mi, zaglupljeni huškanjima raznih interesnih sfera, podali kao kurveštine bez obraza i časti. Sve je „privatizovano“. Hahahaha! Sve je pokradeno od strane onih kojima nije bilo žao da s grbače napaćenog naroda skine i to malo kože što se našlo. Godinama se falš projektima muzu pare i od kojekavih investitora i dobročinitelja sa strane. Trpa se u te privatne džepove a mrvicama se zatiru tragovi. Navodno, niko ništa ne zna. Navodno je sve to pod kontrolom. Čijom? Onih istih koji su davali i nisu žalili, samo da i nas porobe. Radi se prvo o duhu, a onda i o materijalnim dobrima. Kad porobiš duh, kad ga slomiš, sve ostalo ti je na dlanu. Samo pridješ i uzmeš. Nema ko da se buni. Čovek je rob. Narod je roblje. Narodi su horde obezglavljenih i obezdušenih, slomljenih, porobljenih.
Posla ima? Ima i tlačenja, ponižavanja, ucenjivanja, svih vrsta podlosti koje će od radnika načiniti ludaka i pogubljenu dušu. Uglavnom takvog posla ima. Ostali su prilično deficitarni. Mladi ljudi odlaze van granice ili rade kao freelanceri za strane kompanije, preko interneta. Oni koji ostanu, grdno se prevare. Okruženi su polupismenim polusvetom ili beskrupuloznim barabama. Sistem je sve sredio da radnika ne može niko da zaštiti. Sistem štiti moćnike zbog još para i još investicija kroz koje će se, prostim ugradjivanjem, nafatirati još malo neki privatni džep. Da li je to Kurta ili je to Murta, nama je svejedno, jer mi smo ti koje oni naizmenično jašu. Ne lipši magare do zelene trave!? Ne znam. Čini mi se da smo već lipsali, da možemo samo da se pogledamo u ogledalo i potvrdimo kako odavno medju nama živih nema. Mrtve duše!
Najgore od svega je to što, kao posledicu svega toga, imamo generacije zombija. Naša deca nisu obrazovana valjano, bulje u ekrane i tamo nalaze svoje idole. Lajkove i pratioce ne dobijaju naučnici, sportisti, umetnici… Ta virtuelna, nestvarna, imaginarna, iracionalna priznanja, dobijaju debilna bića koja svoj debilizam i primitivizam besramno pokazuju svetu, vapeć za odobravanjem.
A onda stampedo duhovno osakaćenog naroda, gazeć preko mrtvih ako treba, pohrli na koncert ili kakav drugi performans nekakve silikonske dronfulje koja za sebe tvrdi da je pevačica, da je javna ličnost, svetski poznata… Poznata? Jer je zbrisala iz ludare, prijavila se za rijaliti, skinula se gola, jebala s kim stigla, pred milionskim ali zatupljenim auditorijumom? Da ne nabrajam dalje sve lucidnosti koje možete videti na tv-u, svakodnevno ste bombardovani time. Da ne pominjem dalje kakve sve frikove i moralne nakaze otud postaju idoli i uzori mladim ljudima. Krivi su roditelji, delom. Krivo je okruženje, delom. Kriv je ovaj svet i svi mi u njemu jer smo dopustili sebi da više ne razlikujemo dobro od zla. A jedno zlo vodi drugom, u nedogled. Vrzino kolo je to. Kad se bude potpuno zatvorilo oko nas, bićemo gotovi. Biće to kraj civilizacije.
Pa, sad, hajte! Pohrlite da glasate ko će ostati u jednom od rijalitija gde omiljena i popularna persona veli sledeće, pred gluvim i slepim narodom:
„Kad izadjemo odavde, puni, pa naručimo neka besna kola, pa se odvezemo u… da pišamo po sirotinji…“
Rea Sartori
DJOLETOV KUTAK
ta sve si u pravu, a ko je ….